Martirijum i grobljanska bazilika u Jagodin Mali u Nišu predstavljaju jedne od najznačajnijih arheoloških nalazišta antičkog Niša. Grad Naissus, današnji Niš, bio je važan centar Rimske imperije, a njegovo značajno mesto u istoriji potvrđuju brojne nekropole i sakralne građevine otkrivene na ovom području.
Arheološka istraživanja

Prva istraživanja martirijuma i grobljanske bazilike u Jagodin Mali datiraju još iz XIX veka. Međutim, značajniji radovi sprovedeni su tokom 1933. i 1934. godine pod rukovodstvom Adama Oršić-Slavetića, kada je otkriveno više zasvođenih grobnica, zidani grobovi i ostaci ranohrišćanskih crkava. Dalja istraživanja iz 1952–1953. i 1962. godine otkrila su dodatne strukture, uključujući delove nartiksa i ekzonartiksa bazilike.
Struktura martirijuma i bazilike
Martirijum u Jagodin Mali imao je kriptu sa bogato ukrašenim zidovima, dok je nad njom bila podignuta ranohrišćanska bazilika. U bazilici su pronađeni fragmenti fresaka i kameni kapiteli sa hrišćanskim simbolima. Ova arhitektura ukazuje na visoki kulturni i religijski nivo tadašnjeg stanovništva Naissusa.

Bazilika je bila trobrodna, dimenzija 15,50 x 21,60 m, sa polukružnom apsidom na istoku. Zidovi su bili građeni od kamena i opeke, a unutrašnjost je bila ukrašena freskama i mermernom oblogom. Podovi su bili od različitih materijala, pri čemu je pod naosa bio najniži. Nartiks bazilike imao je dve prostorije nejednake veličine, dok se između bazilike i grobnice nalazio uski ekzonartiks širine 3,40–3,50 m.
Značajni nalazi
Jedan od najvažnijih nalaza je ranohrišćanski olovni sarkofag sa predstavama carske trijade – Gracijana, Valentinijana II i Teodosija I. Ova figura se dovodi u vezu sa simbolikom hrišćanske vladavine i carskog pokroviteljstva nad crkvom. Pored toga, pronađeni su i brojni grobovi različitih perioda, uključujući kasnoantičke i srednjovekovne sahrane.
Zaključak

Martirijum i grobljanska bazilika u Jagodin Mali u Nišu pružaju važne podatke o ranom hrišćanstvu na Balkanu. Njihova arhitektura i pronađeni predmeti svedoče o kontinuiranom religijskom i kulturnom životu od IV do VI veka. Ova nalazišta danas predstavljaju nezaobilazne tačke u proučavanju antičkog Naissusa i njegovog značaja u istoriji Evrope.